ISTARSKI GONIČ KRATKE DLAKE

 

FCI-Standard
N° 151 / 29 / 05 / 2015

ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ

PRIJEVOD: Christina Bailey
Originalna verzija: (D). korigiran od strane gdje: Renée Sporre-Willes.
Zemlja porijekla: Hrvatska
Datum usvajanja standarda: 03.11.2014.

 

UPOTREBA:

Ustrajan gonič, osobito za lov zeca, lisice, divlje svinje, a može se koristiti i kao krvosljednik. FCI-Klasifikacija: Skupina 6. GONIČI I SRODNE PASMINE Sekcija 1. Goniči 1.2. Goniči srednjeg rasta/s radnim ispitom

 

KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Pasmina potječe od stare forme “istočno jadranskog bijelog goniča s oznakama”. Najstariji dokazi potječu iz razdoblja između 1327. i 1348. godine, a nalaze se u klaustoru Franjevačkog samostana u Dubrovniku, gdje postoji kapitel s 4 psa koji prikazuju ovu staru formu goniča. Pored toga u kapeli na groblju kraj mjesta Beram (Istra), na slici “Poklonstvo triju kraljeva” iz 1474. godine naslikan je istarski kratkodlaki gonič. Slijedi prikaz na oltarnoj pali “Gospa od Milosrđa” u crkvi sv. Franje u Zadru iz 1476. godine gdje je u donjem lijevom uglu naslikan predak današnjeg istarskog goniča, koji je ranije bio i trobojno obojen. Opis ovog goniča nalazi se u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine gdje je zapisano da je uzgoj istarskih goniča poznat u Hrvatskoj prije 14. stoljeća. Prvi standard istarskog kratkodlakog goniča objavio je FCI 02.04.1955.

OPĆI IZGLED:

Pas plemenitog izgleda, brakoidne građe, srednje veličine, vitkog elegantnog tijela, bez grubosti, skladnih pokreta, kratke fine dlake, snježno-bijele boje s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Razlika u spolovima mora biti izražena.

 

VAŽNE PROPORCIJE:

Pravokutno tijelo; dužina tijela nešto duža od visine mjerene u grebenu Visina lakta: iznosi 50 % visine grebena Duljina lubanje nešto duža nego duljina gubice

 

PONAŠANJE/TEMPERAMENT:

Za lov se lako obučava, a zbog svojih odličnih lovnih osobina omiljen je kod lovaca. Izuzetno je pogodan za lov na oštrom kamenitom (krškom) terenu, ali i na svim drugim lovnim terenima. Glas je jak i zvonak. Dobroćudan, blag, poslušan, nije plašljiv niti agresivan, temperament živahan. Vrlo je privržen svom gospodaru. Rezerviran prema nepoznatim osobama.

 

GLAVA:

U proporciji s tijelom psa, elegantnog izduženog oblika. Glava blago divergentnih linija.

 

LUBANJSKI DIO:

Lubanja: nešto duža od gubice, najšira između uški, sljepoočni dio zaobljen. Potiljna kost blago naznačena, a središnja lubanjska brazda srednje izražena. Stop: blago izražen.

 

PREDIO LICA:

Njuška: se ne smije “izdizati” ili “spuštati” u odnosu na liniju nosnog hrpta, a nosnice su dobro otvorene. Cijela njuška i unutrašnjost nosnice moraju biti crno ili smeđe pigmentirani. Djelomična nepigmentiranost njuške se može tolerirati (njuška djelimično ružičaste boje), ali nije poželjna.

Gubica: snažna, nešto kraća od lubanje, postepeno se sužava od stopa prema njuški, ali nije preuska ili šiljasta. Nosni hrbat je ravan.

Usnice: tanke, zategnute, priliježu uz vilice. Usni kut nije vidljiv. Rub usnica neprekinuto pigmentiran u skladu s bojom njuške. Djelomična nepigmentiranost ruba usnica se može tolerirati (rub usnica djelomično ružičaste boje), ali nije poželjna.

 

VILICE/ZUBALO:

Vilice snažne, dobro razvijene, a zubi bijeli i pravilno raspoređeni u vilice.

Zubalo škarastog zagriza. Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo (42 zuba prema zubnoj formuli).

Nedostatak pretkutnjaka P1 i kutnjaka M3 se ne uzima u obzir. Nedostatak ostalih zubiju je nepoželjan.

Obrazi: Žvačni mišići i jagodične kosti ne smiju biti izraženi.

 

OČI:

Srednje veličine, međusobno umjereno razmaknute, semifrontalno usađene (kut 10-15° u odnosu na horizontalu), ovalnog oblika. Boja oka tamnosmeđa, a pogled inteligentan. Očni kapci ne smiju biti opušteni, niti uvrnuti unutra ili izvrnuti prema van. Rubovi očnih kapaka moraju biti neprekinuto obrubljeni linijom čija boja je u skladu s bojom njuške. Djelomična nepigmentiranost rubova očnih kapaka može se tolerirati (rubovi očnih kapaka djelimično ružičaste boje), ali nije poželjna.

 

UŠKE:

Viseće, priljubljene uz glavu tako da prednji rub uške dotiče lubanju, nasađene u visini očiju. Uška ima oblik jednakokračnog trokuta sa zaobljenim vrhom, srednje dužine, mora dopirati do spoja usnica. Uške su “tanke”. One ne smiju imati nabore ili biti uvijeno ili odstojeće nošene. Obrasle su kratkom dlakom.

 

VRAT:

Snažan, mišičav, usađen pod kutem od 45° na horizontalu. Prema glavi se sužava. Koža na vratu napeta, bez podvoljka ili jače izraženog nabora.

 

TIJELO:

Mora biti snažno, ali harmonično razvijeno.

Greben: dobro izražen.

Leđa: snažna, mišićava, ravna. Slabine: umjereno duge, široke, mišićave, čvrste, dobro povezane sa sapima.

Sapi: mišićave, snažne, široke, nagnute pod kutem od 25-30° na horizontalu. Visina sapi nešto niža od visine grebena.

Grudi: duboke, prostrane, ne preširoke ili bačvaste.

Grudni koš mora dopirati do laktova.

Rebra su dobro zasvođena.

Donja linija tijela: blago se uzdiže počev od grudne kosti prema preponama, trbuh je blago usukan (“pribran trbuh”).

 

REP:

Usađen u nastavku linije sapi. U korijenu jak i postepeno se sužava prema vrhu, dugačak do skočnog zgloba ili nešto duži. Nošen “sabljasto”, ispod leđne linije. Tolerira se nešto više nošen rep kada je pas uzbuđen (u afektu), ali ne nošen uvijeno iznad leđa ili podvijen pod tijelom. Na donjoj strani repa katkada se zna javiti lagano izražena duža dlaka (“mala četkica”) što nije najpoželjnije.

 

NOGE:

PREDNJE NOGE:

Općenito: noge moraju biti proporcionalne s tijelom, pravilnih kuteva.

Ramena: srednje dužine, mišićava. Rameni kut iznosi 115-120°. Laktovi: dobro priljubljeni uz tijelo.

Podlaktica: Kosti nogu snažne, oble forme, nikada masivne, sa snažnom muskulaturom. Paralelne gledano sprijeda. Šaplje : kratko i elastično.

Došaplje : elastično, blago nagnuto prema tlu.

Prednje Šape: ovalne, pribranih prstiju, snažnih noktiju i mekuši.

 

STRAŽNJE NOGE:

Općenito: snažne, elastične u pokretu.

Bedra: snažna i mišićava.

Potkoljenica: u odnosu na horizontalu čini kut oko 40°.

Skočni zglob: snažan i čvrst. Kut skočnog zgloba je oko 130°.

Došaplje: gotovo okomito na tlo, čvrsto i elastično.

Straznje Šape: ovalne, pribranih prstiju, snažnih noktiju i mekuši.

 

KRETANJE:

Iskorak dugačak sa snažnim potiskom. Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju, pri kretnji leđa moraju biti što mirnija, a noge se ne smiju križati.

 

KOŽA:

Koža elastična, tanka, bez nabora, ružičaste boje. Na glavi nema kožnih nabora. Često se po koži javlja tamniji točkasti pigment, najčešće sivkastocrne boje (katkada smeđkaste boje), koji se vidi kroz bijeli dlačni pokrov, što je dozvoljeno.

 

Dlaka:

mora biti tvrda, gusta, sjajna, prilegnuta uz tijelo. Dužina joj iznosi između 1-2 cm. Katkada je dlaka nešto dulja na stražnjoj strani bedara i na donjoj strani repa, što se tolerira, ali nije poželjno.

 

BOJA:

Osnovna boja dlake je snježno-bijela s narančastim oznakama po glavi i tijelu. Narančaste oznake mogu biti svih nijansi, ali međusobno moraju biti ujednačene. Ukupna površina narančastih oznaka ne smije prelaziti jednu trećinu ukupne površine tijela psa. Na glavi se oznake nalaze preko uški, lubanje, te na gubici, ali glava ne smije biti potpuno narančasto obojena. Poželjno je da su oznake simetrično raspoređene po glavi. Oznake na tijelu mogu biti bilo gdje, najčešće na leđima, grudnom košu i oko korijena repa. Oznake se pojavljuju kao veće ili manje fleke, koje moraju biti obrubljene s jasnim prijelazom narančaste boje u odnosu na osnovnu snježno-bijelu boju. Točkice, ako se javljaju (“probijaju”) kroz snježno-bijelu osnovu, pa djeluje kao da je pas “pošprican” obično se nalaze na uškama (“cekinaste uške”).

 

VISINA:

Visina grebena:
mužjak: 49 – 53 cm
ženka: 47 – 51 cm
Dozvoljena tolerancija visine grebena za mužjake i ženke +/- 3 cm za primjerke odličnog tipa i građe bez kažnjavanja!

 

GREŠKE:

Svako odstupanje od naprijed navedenog mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.

 

DISKAVLIFIKACIJSKE GREŠKE:

  • Agresivan ili plašljiv pas;
  • Psi koji značajno pokazuju fizičku abnormalnost ili smetnje u ponašanju moraju biti diskvalificirani;
  • Konvergentne linije glave;
  • Gubica duža od lubanje;
  • Jako kratka gubica;
  • Konkavni ili konveksni nosni hrbat;
  • Predgriz ili podgriz, križno zubalo;
  • Plavo oko;
  • Potpuna depigmentacija njuške, vjeđa ili usnica sluzokoža;
  • Dužina tijela manja od visine grebena;
  • Prekratke noge u odnosu na visinu psa, pas u tipu psa jazavčara ;
  • Prstenasto nošen rep i rep zakrenut u stranu;
  • Dlaka na tijelu duža od 2,5 cm;
  • Crvena, kestenjasta, limun ili bilo koja druga boja oznaka koju ne propisuje standard;
  • Javljanje treće boje po tijelu;
  • Primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine grebena;

 

N.B.

  • Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa koji su potpuno spušteni u skrotum.
  • Samo funkcionalne i klinički zdrave pse koji su tipični za pasminu treba koristiti u uzgoju.

KOMENTAR STANDARDA

Psi pasmina istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič nisu tipični po tome što imaju izduženu prizmatičnu glavu, škarasto zubalo, tijelo pravokutnih proporcija, ili ravan stav nogu, jer to predstavlja karakteristiku gotovo svih danasnjih pasmina goniča /6. FCI grupe/. Istarski goniči su shodno mjestu nastajanja uz istočnu obalu Jadranskog mora, pasmine skupine «goniča Ilirika» za koje se može reći da vrijedi sljedeće:

Lakši «brakoidni tip» psa, glava prizmatičnog oblika, uške preklopljeno nošene, tijelo položenog pravokutnog oblika sa karakterističnim dlačnim pokrovom i obojenošću.

Kada u premisi kažzemo: istarski gonič je «brakoid», onda to znači da je tijelo pravokutnog oblika čija je dužina veća od visine grebena za otprilike 8-12 % /kod istarskog kratkodlakog goniča oko 8-10 %, odnosno istarskog oštrodlakog goniča oko 10-12 %/, glava blago divergentnih linija, umjereno izrazenim stopom, okom subfrontalnog položaja, preklopljenim srednje «visoko» usađenim uškama, te harmoničnim gibanjem!

 

OPĆI DOJAM

Kod ocjenjivanja istarskih goniča kao i ostalih pasmina pasa važan je pasminski «kod», što podrazumijeva tipičan odnos glave i tijela, gibanje s svojstvenom odlakanošću odnosno obojenošću. Razlika u spolovima mora biti izražena.

Povijest pasmina nam govori da istarski kratkodlaki gonič predstavlja prelaznu formu od težih «srednjeistočnih goniča» prema lakšim «sredozemnim goničima», što zapažamo prema njegovoj laganijoj građi, izduženoj /«finoj»/ glavi, elegantnom tijelu, te kratkoj dlaci.

Istarski oštrodlaki gonič za razliku od istarskog kratkodlakog goniča nešto je snažnije građe, ali još uvijek nije teške građe kao pasmine grupe «srednjeistočnih goniča». Izvjesna robusnost dolazi kao posljedica uzgoja u višim priobalnim planinskim područjima istočno jadranske obale /klimatski hladnijim/, gdje su «vanjski čimbenici» /paragenetski/ uvjetovali uzgoj snažnijeg psa sa oštrom dlakom /kratka dlaka mutirala je u oštru!/, koja zbog svojeg odstojećeg «položaja» psu daje karakteristilčan te vizualno još snažniji /robusniji/ izgled.

Primjerke obje pasmine koji su po tipu «prelagani» odnosno «preteški» treba sukladno izraženom stupnju odstupanja od željenih tipova kažnjavati, dok oni koji pak svojim oblikom glave, položajem repa, kretnjama, odlakanošćcu ili obojenošću tj. svojim izgledom podsjećaju  na neke druge grupe, ili pasmine pasa treba diskvalificirati!

 

PONAŠANJE / TEMPERAMENT

Istarski goniči su živahani, vjerni, samostalni i vrlo lako odgojivi. Ne smiju pokazivati nikakvu agresivnost, ali niti plahost. Potrebno im je puno kretanja, dok u ishrani nisu pretjerano izbirljivi.

Istarski kratkodlaki gonič vrlo je živahan, blag, rezerviran prema stranim osobama, izrazito voli vodu, dok je istarski ostrodlaki gonič miran, ali jos uvijek dovoljno živahan gonič, no po naravi oštriji od istarskog kratkodlakog goniča.

 

GLAVA

Proporcionalna sa tijelom psa, duljine oko 45 % visine grebena, elegantne siluete, lubanjski dio ne smije biti preširok, dužina lubanje /od potiljne kosti do stopa/ je otprilike 10 % dužine od gubice /od stopa do njuške-nosa/. Linije lubanje i gubice su blago divergente, što je karakteristika svih današnjih pasmina «goniča Ilirika»! Paralelene linije glave spadaju u greške, dok su konvergentne linije glave atipične za sve pasmine goniča pa tako i za oba istarca, te takve primjerke treba diskvalificirati!

Glava istarskog oštrodlakog goniča snažnija je građom od glave istarskog kratkodlakog goniča, no ovom treba pridodati i «vizualnu robusnost» koju glava dobiva zbog duže oštre dlake koja ju prekiva, a čime joj ujedno daje specifičan izgled!

Lubanja je ravna sa blagim lateralnim zaobljenjem. Istraki kratkodlaki gonič ima potiljnu kost blago naglašenu, dok je kod istarskog oštrodlakog goniča ona dobro izražena. Žvačni mišići i zigomatične arkade ne smiju biti prenaglašene, što narušava eleganciju glave. Koža na cijeloj glavi je bez nabora, a prisustvo nabora treba strogo kažnjavati.

Stop istarskog kratkodlakog goniča blago je izražen, ne prenaglašen, ili predug. Istarki oštrodlaki gonic ima izraženiji stop od istarskog kratkodlakog goniča, ali isto tako njegov stop ne smije biti preizražen, ili predug!

Gubica treba imati dobro razvijene vilice, odnosno treba paziti da vilice nisu uske i/ili kratke. Istraki oštrodlaki gonič ima na gubici dužu dlaku koja formira izražene brkove i bradu, šsto spada u pasminsku specifičnost! Nosni hrbat mora biti ravan. Blago izražen «ovnujski nosnik» kod istarskog kratkodlakog goniča spada u teže mane, dok kod istarskog oštrodlakog goniča navedeni oblik predstavlja lakšu manu! Jako izražen koveksan /«izbocen»; ovnujski/ ili konkavan /«upusten»/ nosni hrbat kod obje pasmine dovodi do diskvalifikacije!

Njuška-nos je obimna, sa široko otvorenim nosnicama, mora biti potpuno pigmentirana /čak i unutrašnjosti nosnica!/, a po boji crna ili smeđa. Obje boje pigmentacije su jednakovrijedne! Djelomična nepigmentiranost se prema stupnju izraženosti kažnjava, a potpuna depigmentacija dovodi do diskvalifikacije.

Usnice su čvrste, dobro prilezeće uz vilice, bez izraženog odnosno otvorenog /opuštenog/ usnog kuta. Rub usnica je kontinuirano pigmentiran u skladu sa bojom njuške. Određeni stupanj nepigmentiransoti kod usnica treba prema izraženosti kažnjavati, na isti način kao što je navedeno kod njuške.

 

ZUBALO

Zubalo je škarastog zagriza. Standardom se traži kompletno zubalo. Klještast zagriz nije diskvalifikacijska mana, dok predgriz, podgriz, ukrižen zagriz spadaju u diskvalifikacijske mane!

Na osnovu odluke FCI-a kod svih pasmina dozvoljava se nedostatak prva četiri premolara /4xP1/, kao i nedostatak M3, te se manjak ovih zubiju ne uzima kao greška prilikom ocjenjivanja psa!

Manjak ostalih pretkutnjaka /P2, P3, P4/ ako postoji, preporučuje se kažnjkavati prema stupnju manjkavosti.

Nije dozvoljen manjak sjekutića, očnjaka ili kutnjaka /osim M3/ i on/oni povlači/e diskvalifikaciju jedinke!

 

OČI

Oči su oblikom ovalne forme, usađene subfrontalno /kut usađenosti na horizontalu od 10-15°/. Oko /šarenica/ je pigmentirano tamnosmeđe boje, u skladu sa obojenošću njuške, te bojom oznaka kod psa. Svijetlo oko je greška koju treba prema stupnju izraženosti kažnjavati. Horizontalna usađenost očiju okruglog oblika ili «izbočeno» /buljavo/, odnosno duboko usađeno oko su greške koje treba oštro kažnjavati!

Očni kapci su čvrsto priljubljeni uz očnu jabučicu bez opuštenih, uvrnutih ili izvrnutih očnih kapaka, čiju pojavu /bilo koju!/ treba oštro kažnjavati. Poželjno je kako se traži standardom potpuna kontinuirana pigmentiranost ruba očnih kapaka, koja je po boji u skaldu sa obojenosti njuške. Djelomična nepigmentiranost se tolerira, prema stupnju izraženosti, dok potpuna nepigmentiranost rubova očnih kapaka /kod oba oka!/ dovodi do diskvalifikacije.

Istarski oštrodlaki gonič oko očiju ima dužu dlaku koja formira obrve! Izrazito meku dlaku na obrvama koja ima trendenciju stvaranja uvojaka treba strogo kažnjavati!

 

UŠKE

Viseće nošene, dosežu kako se navodi u stanadardu do spoja usnica, te usađene u visini očiju. Ima primjeraka pasa čije uške dosežu do očnjaka /«duge uške»/ ili ako su uške jos dulje od očnjaka /«vrlo duge uške»/. Obje navedene forme duzih uški su neželjene, s time da je pojava «vrlo dugih uški» puno teža mana koju treba oštro kažnjavati /približavanje tipu «huberoidnog goniča» koji se ne želi/!

Vrh uške mora biti blago zaobljen, a po obliku uho je jednakokračan trokut. Na dodir uške moraju biti «fine». Jako zaobljen vrh uške /«elipsastog oblika»/ neželjena je osobina koju treba izbjegavati, te se prilikom ocjenjivanja kažnjava!

Uške nesmiju biti odstojeće /nedovoljno preklopljene!/, uvijeno, ili pak smežurano nošene, te pojavu bilo koje od navedenih formi treba pri ocjenjivanju oštro kaznjavati.

 

VRAT

Treba biti snažan, dužine kod istarskog kratkodlakog goniča oko 38-40 % visina grebena, dok je kod istarskog ostrodlakog goniča on nešto kraći dužine oko 28-30 % visine grebena. Razlika u dužini vrata kod istaraca posljedica je utjecaja grupe «sredozemnih goniča» koja je kod istarskog kratkodlakog goniča izraženija!

Usađenost vrata kod obje je pasmine pod kutem oko 45°, bez viška kože na grlištu ili donjem dijelu vrata /bez fanona/ čije izraženije prisustvo treba kažnjavati.

 

TIJELO

Kao što je već navedeno tijelo je pravokutne forme čija dužina u odnosu na visnu grebena iznosi oko 108–112 % /tijelo je duže oko 8-12 % od visine grebena/.

Tijelo istarskog kratkodlakog goniča kraće je i njegova se dužina  kreće u rasponu oko 108-110 % visine grebana, od tijela istarskog oštrodlakog goniča koje je duže u rasponu oko 110-112 % visine grebena. Kraća dužina tijela kod istarskog kratkodlakog goniča može se vezati uz njegovu blisku vezu sa «sredozemnim goničima»!

Nešto duže tijelo /raspon oko 111-114 % kod istarskog kratkodlakog goniča, odnosno 113-116 % kod istarskog oštrodlakog goniča/ predstavlja grešku koju shodno izraženosti treba kažnjavati. Kvadratično tijelo /visina grebana jedanaka dužini tijela=100:100/ ili približavanje tom odnosu /oko 101-105 %/ nije tipična za pasmine goniča, te ona treba biti strogo kažnjena, dok dužina tijela koja je kraća od visine grebena /stojeći pravokutnik; oko 100:99-95/ dovodi do diskvalifikacije!

Linija leđa treba biti ravna. Nije dozvoljena konveksna /«saranasta»/ ili konkavna /«sedlasta»/ linija ledja, čije prisustvo prema izraženosti treba kažnjavati. Standard preferira blago padajuću liniju leđa od grebena prema sapima, no dozvoljena je i ravna horizontalna linija leđa koju ne treba kažnjavati! Linija leđa koja je u jakom padu od grebena prema sapima /kao kod nekih pasmina ovčarskih pasa/ nije tipična za grupu goniča i treba biti oštro kažnjena!

Kod istarskih goniča linija leđa može biti forme jako razvučenog slova «S», te se preporučuje takvu liniju leđa tolerirati bez kažnjavanja /jer to predstavlja starinsku formu leđa kod goniča, hrtova, hrtolikih goniča i pastirskih pasa!/, koja se mnogo češće susreće kod istarskog oštrodlakog goniča, a rjeđe kod istarskog kratkodlakog goniča.

Na leđima istarskog kratkodlakog goniča često se javlja blagi «dip» /«leđno udubljenje/ koji ne smije biti izražen kao kod pasmine «saluki», već može biti blago izražen. To predstavlja tipičnost pasmine koja se javlja i kod ostalih pasmina goniča /i hrtova!/ sredozemnog i afričko-azijskog područja i treba ju smatrati pasminskom tipičnošću! Kod istarskog oštrodlakog goniča koji je snažnije građe «dip» se vrlo rijetko opaža /ćemu pridonosi i odstojeća dlaka koja ga vizualno «sakriva»!/.

Slabine moraju biti kratke i mišićave, kao i sapi koje su isto tako mišićave, te nagnute pod kutem oko 25-30°. Standard govori da je visina sapi nešto niža od visine grebena, no često je visina sapi kod istarskih goniča iste visine kao i greben, što nije greška kako je ranije navedeno!

Grudi su prostrane, ne smiju biti bačvaste. Opseg grudnog koša iznosi oko 120 % visine grebena. Dubina grudiju mora dosezati do visine lakta. Grudni koš istarskog kratkodlakog goniča u njegovom poprečnom presjeku je «plosnat» tj. parametar dubine osjetno nadmašuje širinu grudnog koša, dok kod istarskog oštrodlakog goniča on je više «zaobljen» tj. parametar dubine je ujednačniji sa širinom grudnog koša, no nikako bačvast grudni koš što predstavlja manu!

Kod istarskog kratkodlakog goniča možemo susresti primjerke sa plićim grudnim košem, kojem obično nedostaje dubine oko 2 cm. Ova pojava se često susreće kod skupine «sredozemnih goniča», te ju se preporučuje prema tome tolerirati!

Pojava plićeg grudnog koša kod istarskog oštrodlakog goniča koji je teže građe nije uobičajena, te ju treba tretirati kao značajnu manu!

 

REP

Usađen je u produžetku sapi, po dužini do skočnog zgloba ili nešto duži, ne smije biti predebeo, već u proporciji sa tijelom, nošen kao kod svih goniča «sabljasto».

Rep zavijeno nošen iznad leđa treba kažnjavati, dok je zarolano nošenje repa atipično za ove pasmine /kao i za cijelu grupu goniča!/, te predstavlja diskvalifikacijsku grešku.

Kod istarskog kratkodlakog goniča pojavu male četkice /na donjoj ivici repa/ treba tolerirati, dok jače izraženu četkicu treba kažnjavati. Pojava četkice je vjerovatno karakteristika «sredozemnih goniča» kao i današnjih pasmina kratkodlakih hrtova potomaka starog «grčkog hrta»!

Istarski oštrodlaki gonič ima na donoj ivici repa dužu dlaku, no dužina dlake ne smije biti preizražena /stvaranje «perjanice» i sl./ čiju pojavu treba oštro kažnjavati pri ocjenivanju!

 

PREDNJE NOGE

Ekstremiteti moraju biti proporcionalni sa tijelom, pravilnih kuteva. Rameni kut iznosi oko 115-120°, podlaktica je vertikalna, kosti proporcionalno razvijene, noge ravne. Otvorenost kuteva nogu treba strogo kažnjavati, kao i laktove koji su prilikom kretnje izbočeni prema «van» ili uvijeni prema «unutra».

Odnos visina lakta /od tla do lakta/ i grebena iznos 1:1, čiji odnos treba posebno kontrolirati kod istarskog oštrodlakog goniča, jer se znaju  javiti kraće noge /podlaktica-potkoljenica/ kao posljedica povijesnih utjecaja «zapadnoeuropskih goniča» /što se ne želi!/, te ovakvu pojavu treba oštro kažnjavati! Primjerke čije su noge izrazito kratke /«tip psa jazavčara»!/ treba diskvalificirati!

Šape su pribranih prstiju, za istarskog goniča tipična je ovalna šapa. Izvrsno je ako su nokti pigmentirani, ali nepigmentirane nokte ne treba kažnjavati.

 

STRAŽNJE NOGE

Kao i kod prednjih nogu i stražnje noge moraju biti u proporciji sa tijelom. Mišići su snažni i razvijeni. Potkoljenica treba biti proporcionalno razvijena s tijelom psa /ne prekratka!/, u nagibu na horizontalu pod kutem oko 40°, kut skočnog zgloba oko 130°. Visina skočnog zgloba oko 20-25 % visine grebena. Otvorenost kuteva nogu treba strogo kažnjavati! Stav stražnjih nogu je ravan, nikako «O» ili «X» stav, čije prisustvo također treba strogo kažnjavati.

Stražnje šape su kao i prednje po obliku /formi/, te po pigmentu noktiju.

Eventualnu pojavu čaporaka /jednostukih ili dvostrukih/ treba tolerirati, bez ikakvog kažnjavanja! Zabranjeno je njihovo uklanjanje!

 

KRETANJE

Ono mora biti skladno i povezano, bez trzaja ili «težine». Korak, kas i galop moraju biti dugi i skladni. Kratak korak nedovoljne dužine, križanje ekstremiteta pri hodu, te «devin hod» treba strogo kažnjavati kao i svaku drugu anomaliju pri kretnju!

 

KOŽA

Koža je elasticna i treba prijanjati uz tijelo bez formiranja kožnih nabora, ako je pak koža opuštena i formira nabore onda takvu pojavu treba oštro kažnjavati.

Pigment kože je ružičast, no može biti i točkasto izražen /«sočan točkasti pigment»/ koji se vidi kroz dlaku, što predstavlja tipičnost i ne smije se kažnjavati! Ovo se cešće pojavljuje kod istarskog kratkodlakog goniča, nego kod istarskog oštrodlakog goniča gdje se manifestacija «sočnog pigmenta» rijetko opaža zbog bujnosti dlake, a moze se uočavati kod istarkog ostroddlakog gonica tokom promjene dlačnog pokrova!

 

 DLAKA

Istarski kratkodlaki gonič mora imati dlaku koja je kratka, sjajna, gusta, tvrda i priležeća po cijelom tijelu, dužine 1-2 cm. Pojavu nešto duže dlake na stražnjoj strani butina i /ili donjoj ivici repa preporučuje se tolerirati. Ukoliko je ona jače izražena /dužina preko 3 cm/ treba biti tretirana kao teža mana! Pojavu dlake čija dužina prelazi 2,5 cm na grebenu, kao i izvjesnu «oštrodlakost» /kada dlaka ne prileže uz tijelo/ treba diskvalificirati!

Tijelo Istarskog oštrodlakog goniča je prekriveno oštrom, blago valovitom dlakom, koja zbog svojeg odstojećeg «položaja» kao što je već navedeno psu daje jos snažniji izgled. Dlaka je bez sjaja /mat boje!/, dužine od 5-8 cm. Pojavu mekane i vunaste dlake treba oštro kažnjavati, posebno dlaku koja stvara uvojke. Dlaku čija dužina u predjelu grebena iznosi između 9-11 cm treba kažnjavati, dok dužina koja prelazi 12 cm povlači za sobom diskvalifikaciju!

Traženo je da su na glavi izraženi brkovi, brada i obrve no treba paziti na kvalitet dlake što podrazumijeva da se ne smije težiti samo vizualnoj naglašenosti brkova, brade i obrva koju ne prati pravilan kvalitet dlake! Bolje je da su brkovi, brada i obrve nešto kraći, ali pravilne kvalitete dlake, nego bujniji sa neadekvatnom kvalitetom dlake!

Pas pored pravilne oštre pokrovne dlake mora imati i odgovarajuću poddlaku, čija je struktura meka! Nedostajanje poddlake je greška u teksturi koja ne stvara odgovarajuć zaštitni dlačni pokrov tijela kod psa, pa shodno tome  trebamo pri ocjenjivanju takvu pojavu kažnjavati!

Kod istarskog ostrodlakog goniča prilikom eksterijernog ocjenjivanja na kinološkim manifestacijama poželjna je adekvatna preparacija dlake /«grooming»/!

 

BOJA

Boja psa je sniježno bijela sa narančastim oznakama svih nijansi /od svjetle prema tamnoj/, ali nijansa narančaste boje oznake mora biti ujednačena, nikako da se ona mijenja na samoj oznaci i/ili da se mijenja između dvije ili više oznaka /međusobno/!

Narančaste oznake protežu se na glavi od korjena uha s obje strane čela, do visine očiju što glavi daje karakterističan izraz. Glava ne smije biti potpuno narančasto obojena, a takvu pojavu treba kažnjavati!

Po ušima se može javiti pošpricanost malim žučkasto narančastim točkicama /«cekinjatost»/ što se naročito cijeni kao tipičnost pasmine. Ovaj tip obojenosti češće se javlja kod istarskog kratkodlakog goniča, nego kod istarskog oštrodlakog goniča!

Uzduž prednjih nogu također se mogu javiti male žučkasto narančaste mrljice-točkice što se preporučuje toleritati, jer navedeno predstavlja  karakteristiku starog «istočno jadranskog bijelog goniča sa oznakama» pretka današnjeg istarskog goniča! Navedeno treba razlikovati od špricanosti koja je posljedica neželjenog utjecaja nekih pasmina ptičara, a čiju prisutnost /vizualnu asocijaciju na pasmine ptičara!/ treba prilikom ocjenjivanja kako je na samom početku komentara standarda navedno diskvalificirati!

Veće ili manje narančaste oznake mogu se nalaziti po cijelome tijelu najčešće na leđima /grebenu, slabinama, sapima/ i grudnom košu. Navedene oznake ne smiju dominirati nad osnovnom bojom tijela, a smiju zauzimati najviše jednu trećinu ukupne površine tijela.

Kako je već navedeno narančasta boja oznaka mora biti jednolična, nepoželjno je izbjeljivanje narančaste boje prema rubu oznaka /neujednačen ton narančaste boje!/, što treba strogo kažnjavati kod ocjenjivanja /oznaka moraju imati jasne konture-rubove/!

Prisustvo treće boje /crne, smeđe/ nije dozvoljeno /čak i u najmanjim tragovima/, a također nije dozvoljena pojava neke druge boje /crvene, kestenjaste, limun ili druge boje/ oznaka. Sve navedeno dovodi do diskvalifikacije jedinke!

Potpuno bijela boja psa bez narančastih oznaka /ali sa pigmentiranim sluzokožama!/ više nije dozvoljena, kako je to bilo propisano prijašnjim standardom, te pripada u diskvalifikacijske mane, kao i albino primjerci pasa!

 

VISINA

Standard propisuje traženu visinu sa dozvoljenim tolerancijama visine grebena za primjerke odličnog tipa i građe bez kažnjavanja.

Ono što treba tražiti je odgovarajuć tip istarskih kratkodlakih goniča odnosno istarskih oštrodlakih goniča sa željenom elegancijom i gibanjem, a standard navodi da svako odstupanje od onoga što je opisano standardom treba smatrati greškom koja treba biti vrednovana prema stupnju odstupanja u odnosu na standard!