HRVATSKI OVČAR

 

FCI-Standard
N° 277 / 27 /05 / 2015 /

 

HRVATSKI OVČAR

 

PRIJEVOD: Christina Bailey
Originalna verzija: (D). korigiran od strane gdje: Renée Sporre-Willes.
Zemlja porijekla: Hrvatska
Datum usvajanja standarda: 03.11.2014.

UPOTREBA:

Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava, što znači da se može upotrebljavati za čuvanje i upravljanje stadom domaćih životinja, kao univerzalni kućni/dvorišni pas ili pak pas za pratnju. Stoljetni uzgoj hrvatskih ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života.

FCI Klasifikacija: Skupina 1. Ovčarski i govedarski psi (osim švicarskih planinskih pasa)
Sekcija 1. Ovčarski psi
Bez radnog ispita

KRATAK POVIJESNI PREGLED:

Pasmina se najvjerovatnije kroz više stoljeća razvila od potomaka “sojeničkog psa” (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije, dijela Republike Hrvatske. Postoji hipoteza prema manuskriptu biskupa Petra Bakića, zabilježena 1719. godine u Đakovu, koja se pak poziva na jedan raniji zapis biskupa Petra iz 1374. godine po kojoj je pasmina pristigla u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine. Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara započinje prof. Stjepan Romić 1935. godine. Na 1. državnoj izložbi pasa u Zagrebu održanoj 29./30.10.1949. godine pasmina je zvanično predstavljena. Prvi standard za pasminu sastavlja dr. Otto Rohr 1951. godine, da bi objava FCI-a uslijedila 31.01.1969. godine.

OPĆI IZGLED:

Hrvatski ovčar je pas srednje veličine, špicolikog rustičnog izgleda, glava “lisičjeg” izraza, s karakterističnom dlakom i obojenošću. Izgled odaje ponosnog, okretnog, čvrstog, zbijenog, ali nipošto grubog psa.

VAŽNE PROPORCIJE:

Pravokutno tijelo; dužina tijela nešto duža od visine grebena. Ženke mogu biti nešto duže od mužjaka. Visina lakta: iznosi 50 % visine grebena. Duljina lubanje nešto duža nego duljina gubice.

PONAŠANJE/TEMPERAMENT:

Hrvatski ovčar je živahnog temperamenta, uravnotežene naravi, koji je privržen i odan vlasniku. Ne smije biti ni agresivan niti plah. Mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega. Pasmina ima urođeni smisao za rad s domaćim životinjama. Karakteristične osobine pasmine su bistrina, hrabrost, živahnost, ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu. Vrlo se lako obučava.

GLAVA:

Tupoklinastog oblika. Gornje uzdužne linije lubanje i gubice su paralelne.

LUBANJSKI DIO:

Lubanja:
Zaobljava se harmonično sa svih strana. Širina lubanje nije veća od polovice ukupne dužine glave. 

Karakterističan je ovalni lubanjski dio glave. Čeona brazda nije jako izražena.
Očni lukovi nisu istaknuti, kao ni obrazi koji su suhi, zaobljeni i mišićavi. Sa stražnje strane lubanja završava s blago naglašenom potiljnom kosti.

Stop:
Srednje naglašen, srednje dubok i srednje dug.

PREDIO LICA:

Njuška:
se ne smije izdizati ni spuštati u odnosu na liniju nosnog hrpta. Vrh njuške je zaobljen. Nosnice moraju biti dovoljno otvorene, ali ne naglašene.
Cijela njuška, kao i unutrašnjost nosnica mora biti crno pigmentirana.

Gubica:
sužava se prema njušci, klinastog oblika. Nosni hrbat je ravan i paralelan s linijom lubanje. Donja vilica mora biti snažna i skladno razvijena.

Usnice:
srednje su debele, savršeno priliježu uz vilice, izvana su crno pigmentirane. Usni kut nije vidljiv.

VILICE/ZUBALO:

Vilice su snažne, dobro razvijene, a zubi bijeli i pravilno raspoređeni u vilicama. Zubalo je škarasto, tolerira se klještast zagriz.
Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo (42 zuba prema zubnoj formuli).
Nedostatak pretkutnjaka P1 i kutnjaka M3 se ne uzima u obzir. Nedostatak ostalih zubiju je nepoželjan.

Obrazi:
ne smiju biti izraženi, suhi su, zaobljeni i mišićavi.

OČI:

Srednje velike, bademastog oblika, usađene pod kutem od 30-40°.
Očna jabučica nije “izbačena” niti “uvučena” (oko nije buljavo, ni duboko usađeno).
Boja oka se kreće od crne do tamno kestenjaste boje. Očni kapci ne smiju biti opušteni, niti uvrnuti unutra ili izvrnuti prema van.
Rubovi očnih kapaka moraju biti neprekinuto obrubljeni crnom linijom. Pogled mora biti inteligentan, živahan i znatiželjan.

UŠKA:

Ima oblik jednakokračnog trokuta, čiji je vrh blago zaobljen. Uho je usađeno u liniji koja prolazi vrhom njuške i unutrašnjim očnim kutom.
Veličina uha mora biti u proporciji s veličinom glave. Uši mogu biti nošene uspravno ili poluspravno.
Poluspravno nošene uho mora imati 3/5 tijela uške uspravno, a zadnje 2/5 moraju biti povijene na dolje.
Asimetrično nošenje uški je greška koju treba kažnjavati, kao i nedovoljno čvrste uške koje se pri kretanju više ili manje povijaju.

VRAT:

Srednje dužine, mišićav, prema glavi se sužava, harmonično je povezan s tijelom. Gornja i donja linija vrata su ravne. Nošen je pod kutem oko 45° u odnosu na horizontalu i bez kožnih je nabora. Vrat djeluje snažnije zbog bujne dlake (“okovratnika”), a posebno je to izraženo kod mužjaka.

TIJELO:

Snažno, skladno razvijeno, ali elegantno. Tijelo je pravokutnog oblika što znači da duljina tijela blago premašuje visinu psa u grebenu : kod mužjaka 8-10 %, odnosno kod ženki 8-12 %.

Greben: je blago izražen, dok je prijelaz u vrat postepen.

Leđa: ravna, horizontalna i mišićava. Prilikom kretanja leđa trebaju biti mirna.

Slabine: su kratke, mišićave i dobro povezane s leđima i sapima. Prelaze u leđnu liniju bez istaknutog prijelaza. Kod ženki slabine su nešto duže nego kod mužjaka.

Sapi: su mišićave, snažne, široke, te zaobljene u blagom luku.

Grudi: su duboke, široke, prostrane, ali ne bačvaste.

Grudni koš mora dopirati do laktova. Rebra su dobro zasvođena.

Donja linija tijela: profil trbuha neznatno se penje u odnosu na profil prsne kosti, tako da je trbuh lagano uvučen (blago usukan).

REP:

Predstavlja nastavak linije sapi. U korijenu jak i postepeno se sužava prema vrhu. Srednje visoko usađen. Po dužini treba dopirati do skočnog zgloba ili je nešto duži (obično 2-3 cm).
U mirovanju rep je nošen ispod horizontalne leđne linije, obično “sabljasto” ili “lulasto”.
U afektu je nošen iznad leđne linije “srpasto”, ali je dozvoljeno “prstenasto” ili “zarolano” nošenje, što znači da rep može biti uvijen (“oslonjen”) na leđa. Bogato je odlakan.
Postoje primjerci s prirodnom bezrepošću ili urođeno kratkim repom što je dozvoljeno.

NOGE:

PREDNJE NOGE:

Općenito: moraju biti proporcionalne s tijelom. Visina prednjih nogu od tla do lakta iznosi 50 % visine grebena. Kosti nogu su snažne, ali ne grube sa snažnom muskulaturom.
Zamišljena linija koja povezuje rame, prolazi laktom, te kroz os podlaktice i šape, paralelna je s središnjom osi tijela psa i okomita na tlo.

Ramena: Lopatica je srednje dužine, na vrhu zaobljena, dobro priliježe uz tijelo psa i s nadlaktičnom kosti formira kut od 90-110° koji omogućuje normalan pokret lakta.
Mišići su snažno razvijeni.

Nadlaktica: je dobro povezana s tijelom. Treba biti mišićava i snažna. Kut pod kojim je nagnuta na horizontalu iznosi oko 50°.
Paralelne gledano sprijeda. Laktovi: su dobro priljubljeni uz tijelo.

Podlaktica: je okomita i mišićava. Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom osovinom tijela. Paralelne gledano sprijeda.
Kosti su snažne i moraju odgovarati proporcijama tijela.

Šape : treba nastavljati okomitu liniju podlaktice, elastično, a graškasta kost treba biti izražena.

Došaplje: je kratko i elastično. Sprijeda gledano smjer treba biti na istoj vertikalnoj liniji koja ide kroz os podlaktice.
Gledano iz profila došaplje je blago nagnuto prema tlu.

Prednje šape: su ovalnog oblika, s međusobno skupljenim i zaobljenim prstima. Mekuši su elastične i čvrste, crno pigmentirane.
Nokti snažni, zaobljeni i također crno pigmentirani.

STRAŽNJE NOGE:

Općenito: snažne, ali ne preteške, elastične u pokretu, srednje izraženih kuteva.

Bedra: duga, široka i mišićava. Stražnja strana je lagano zaobljena.

Potkoljenica: mišićava. Kut na horizontalu iznosi 55-60°. Skočni zglob: je snažan, čvrst i širok.
Okomice koje prolaze kroz vrhove skočnih zglobova moraju biti međusobno paralelne.

Došaplje: je snažno, elastično. U odnosu na tlo treba biti pod kutom od oko 80-90°.

Stražnje šape: ovalnog obilka, ali su nešto izduženije od prednjih šapa. Jastučići su čvrsti elastični i crno pigmentirani.
Nokti su jaki, zaobljeni i isto tako crno pigmentirani. Zadnje noge mogu imati jednostruke ili dvostruke čaporke. Noge sa ili bez čaporaka su iste vrijednosti.

 

HOD/KRETANJE:

Iskorak je dugačak sa snažnim potiskom. Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju.
Pri kretanju leđa moraju biti što mirnija, a ekstremiteti se ne smiju križati, niti njihovo podizanje smije biti prenaglašeno.
Kas je najčešći način kretanja, a uz to i najmanje umara psa pri obavljanju posla sa stokom.

 

KOŽA:

Koža na glavi dobro prilježe i ne stvara nabore. Elastična i tanka na bilo kome dijelu tijela, posebno na predjelu uški, te na prednjim nogama.
Općenito koža mora dobro prijanjati uz tijelo, ne smije stvarati nabore, te mora biti pigmentirana boje škriljevca.
Rubovi očnih kapaka, njuške, unutrašnjost nosnica, rubovi usnica (s vanjske strane), mekuši, nokti, područje oko analnog otvora, te kod ženki i stidnica, moraju biti crno pigmentirane.
Unutrašnja strana usnica mora biti pigmentirana kao i nepce, što tamnije to bolje.

DLAKA:

Bujna, gusta, relativno mekana, dobre kvalitete, što znači da ne smije biti vunasta ili oštra pod opipom. Sastoji se od pokrovne dlake i poddlake.

Pokrovna dlaka je valovita do kovrčava (kudrava) dužine 6-14 cm, mora biti odstojeća i elastična. Uzduž gornje linije leđa dlaka ne smije formirati razdjeljak.

Poddlaka gusta, zbijena i mekana, koja s pokrovnom dlakom formira odličan zaštitni pokrov tijela koji štiti psa.
Dugačka dlaka nalazi se na predjelu vrata (“okovratnik”), leđima, sapima, rebrenom području, sa stražnje strane prednjih nogu (”zastavice”), stražnjim nogama (“gaće“), repu (“perjanica”) ukoliko nije kratak. Najduža dlaka nalazi se na “gaćama”, te korijenu repa.
Na dijelu između kraće dlake na čelu i duže dlake na stražnjem dijelu lubanje dlaka je dužine oko 3,5 cm.
Kratka dlaka je ravna, dužina joj iznosi 1-1,7 cm, nalazimo je na gubici, čelu, uškama, predjelu oko očiju, obrazima, s prednje strane podlaktice, prednjoj strani došaplja, na kompletnom šaplju, te šapama prednjih nogu.
Na stražnjim nogama dlaka je kratka na šapama i šaplju sve do skočnog zgloba. Kod ženki dlaka je obično nešto kraća, mekša i slabije izdašna po obimu nego kod mužjaka.

 

BOJA:

Dlaka je crne boje. Pojedinačne bijele dlake ravnomjerno pomiješane u osnovnoj crnoj dlaci (skoro neprimjetno) su dozvoljene. Bijeli pramenovi kao niti izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama nije dozvoljena. Oznaka bijele boje dozvoljena je na prsima, ako je manjeg obujma (max. širine 5,0 cm). Bijele oznake na bilo kojem drugom dijelu tijela nisu dozvoljene. Boja poddlake obavezno crna. Prilikom mijenjanja dlake poddlaka postaje obično sivkasta, ili ima čak smeđu nijansu, takva pojava nije greška.

 

VISINA:

Visina grebena:
mužjak: 45 – 50 cm
ženka: 43 – 48 cm
Dozvoljena tolerancija visine grebena za mužjake i ženke +/- 3 cm za primjerke odličnog tipa i građe se ne kažnjava !

 

GREŠKE:

Svako odstupanje od naprijed navedenog mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.

DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE :

  •  Agresivan ili plašljiv pas;
  • Psi koji značajno pokazuju fizičku abnormalnost ili smetnje u ponašanju moraju biti diskvalificirani:
  • Lubanja kraća od gubice;
  • Jako kratka gubica;
  • Nosni hrbat jako konkavan ili konveksan;
  • Opuštene ili kratke usne koje ne pokrivaju očnjake kada pas ima zatvorena usta;
  • Njuška koja nije pigmentirana (više od 20 %); isključuju se dijelovi njuške koji su uslijed ozljeda za vrijeme rada psa periodično ili stalno izgubili pigment;
  • Predgriz ili podgriz, križno zubalo;
  • Bilo koji oblik strabizma, plava boja šarenice;
  • Nepigmentiranost očnih vjeđa (čak i najmanji znak);
  • Potpuno viseća uška, ili znakovi korekcije uški;
  • Dužina tijela manja od visine mjerene u grebenu;
  • Prekratke noge u odnosu na visinu psa, pas u tipu psa jazavčara;
  • Potpuno nepigmentirana koža;
  • Dlaka kraća od 4,0 cm na predjelu grebena;
  • Potpuno ravna dlaka, vunasta dlaka;
  • Dugačka dlaka na onim dijelovima tijela na kojima mora biti kratka, tj. duga dlaka po cijelom tijelu koja formira “pletenice“ (kao kod pulija);
  • Pojava bijelih oznaka ili pramenova na bilo kome dijelu tijela osim na prsima;
  • Izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama;
  • Bijele oznake na prsima veće od 8,0 cm;
  • Primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine grebena;

 

N.B.

  • Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa koji su potpuno spušteni u skrotum.
  • Samo funkcionalne i klinički zdrave pse koji su tipični za pasminu treba koristiti u uzgoju.

 

KOMENTAR STANDARDA

u izradi zavrsne verzije teksta kometara standarda sudjelovali su
dr. sc. Mijo Fury, Damir Skok dr.vet.med., Bojan Mataković, dr.vet.med.,
dipl. psih. Lorena Kovačiček, prof.,
Matični klub “HRVATSKI OVČAR” Đakovo i Društvo prijatelja HO Karlovac.

 

Hrvatski ovčar nije tipičan po tome što ima klinastu glavu, škarasto zubalo, pravokutno tijelo, ili ravan stav nogu, jer to predstavlja karakteristiku većeg dijela skupine špiceva. Hrvatski ovčar prema mjestu formiranja pripada skupini «južnoeuropskih špiceva» za koje se može reći da vrijedi sliedeće:

Lakši «lupoidni tip» psa, glava tupoklinaste forme, uške nošene uspravno ili poluspravno /uspravno sa povijenim vrhom/, tijelo pravokutnog oblika sa karakterističnim dlačnim pokrovom i obojenošću.

Kada u premisi kažemo: hrvatski ovčar «lupoid» onda to znači da je njegovo tijelo pravokutne forme čija je dužina veća od visine grebena za otprilike 8-12 %, glavom paralelnih linija, naglašenim stopom, okom bademastog oblika, s visoko usađenim stršećim ili poluspravnim /stršećim uškama sa preklopljenim vrhom/, te skladnim gibanjem.

 

OPĆI DOJAM

Kod ocjenjivanja hrvatskog ovčara kao i ostalih pasmina pasa važan je pasminski «kod», što podrazumijeva tipičan odnos glave i tijela, kretanje, svojstvenu odlakanost, odnosno obojenost. Razlika u spolovima mora biti izražena.

Primjerci pasa čija je građa «prelagana» odnosno «preteška» treba prema stupnju odstupanja kažnjavati, dok oni koji svojim kretnjama, oblikom glave, odlakanošću ili obojenošću tj. «svojim pojavnim stilom» podsjećaju na neke druge pasminske grupe ili pasmine pasa trebaju biti diskvalificirani!

 

PONAŠANJE / TEMPERAMENT

Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava, svestrano uporabiv, koristi se za čuvanje i upravljanje stadima domaćih životinja, kao univerzalni čuvar kuće /imanja/, ili kao pas za pratnju.

Unazad posljednjeg desetljeća pasmina se pokazala vrlo uspješna u primjeni u agility-ju, te sličnim kinološkim sportovima.

Vrlo je okretan, darovit, hrabar i izdržljiv pas, mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega, bez bilo kakve agresivnosti ili plahosti.

 

GLAVA

Proporcionalna s tijelom, dužine oko 42 % visine grebena, u lubanjskom dijelu ne smije biti preširoka, dužina lubanje /od potiljne kosti do stopa/ je za otprilike 5 % duža od gubice /od stopa do njuške-nosa/. Linije lubanje i gubice su međusobno paralelne, što je karakteristika grupe špiceva. Blago divergentne linije glave mogu se tolerirati kao lakša greška, dok jače izražena divergentnost treba biti oštro kažnjena! Konvergentne linije glave su atipične za pasminu, kao i za cijelu pasminsku skupinu špiceva, te dovode do diskvalifikacije jedinke!

Lubanja mora biti ravna s blagim postranim zaobljenjem. Žvačni mišići i zigomatični lukovi ne smiju biti previše izraženi, jer to narušava skladnost glave. Koža na cijeloj glavi mora biti bez nabora. Prisustvo bilo kakvih nabora treba oštro kažnjavati.

Stop mora biti izražen, ali ne prenaglašen, ili predug.

Gubica sa dobro razvijenim vilicama, treba paziti da vilice nisu uske i/ili kratke. Nosni hrbat mora biti ravan. Blago izražen «ovnujski nosnik» spada u teže mane, dok jako izražen konkavan /«upušten»/ ili konveksan /«izbočen»/ nosni hrbat dovodi do diskvalifikacije!

Usnice su čvrste i trebaju dobro prilijegati uz vilice, bez izraženog ili otvorenog usnog kuta. Rubovi usnica moraju biti kontinuirano crno pigmentirani, dok i najmanja nepigmentiranost dovodi do diskvalifikacije.

Njuška-nos je obimna, sa široko otvorenim nosnicama, mora biti kompletno pigmentirana /čak i unutrašnjosti nosnica/, a po boji crna. Na njuški se dozvoljava manjak pigmenta do max. 20%, no takvu neželjenu pojavu kod jedinke treba oštro kažnjavati pri ocjenjivanju što znači da takvi primjerci ne mogu dobiti ocjenu odličan!

Prilikom rada s domaćim životinjama kod hrvatskih ovčara mogu se javiti ozljede u predjelu njuške, koje kasnije ostaju bez pigmenta. Takve pojave ne treba prilikom ocjenjivanja kažnjavati!

 

ZUBALO

Ono je škarastog ili rjeđe klještastog zagriza. Oba zagriza su jednakovrijedna. Standardom se traži kompletno zubalo. Predgriz, podgriz i ukrižen zagriz spadaju u diskvalifikacijske greške!

Na osnovu odluke FCI-a kod svih pasmina dozvoljava se nedostatak prva četiri premolara /4xP1/, kao i nedostatak M3, te se manjak ovih zubiju ne uzima kao greška prilikom ocjenjivanja psa!

Manjak ostalih pretkutnjaka /P2, P3, P4/ ako postoji, preporučuje se prema stupnju manjkavosti kažnajvati.

Nije dozvoljen manjak sjekutića, očnjaka ili kutnjaka /osim M3/ i on/oni povlači/e diskvalifikaciju!

U starijim linijama uzgoja znao se pojaviti dupli P1 /obično u donoj vilici!/ koji nije remetio niz zubiju u vilicama, te se stoga ovakvu pojavu /ako ne remeti zubni niz!/ preporucuje tolerirati, dok pojava duplih P1 koji remeti zubni niz u vilicama treba kažnjavati!

 

OČI

Bademastog su oblika, usađene pod kutem 20-30°. Oko /šarenica/ pigmentirana je crno ili tamno smeđe boje. Svjetlo oko je greška koju treba prema stupnju izraženosti kažnjavati. Horizontalna usađenost očiju okruglog oblika ili «izbočeno» /buljavo/, odnosno duboko usađeno oko su greške koje treba oštro kažnjavati!

Očne vjeđe čvrsto priljubljene uz očnu jabučicu bez opuštenih, uvrnutih ili izvrnutih očnih kapaka, čiju pojavu /bilo koju!/ treba oštro kažnjavati. Rub očnih kapaka kontinuirano pigmentiran crno. Standardom se traži potpuna  pigmentiranost ruba očnih kapaka, dok i najmanja nepigmentiranost ruba kapka dovodi do diskvalifikacije.

 

UŠKE

One po dužini dosežu do stopa, dužina im iznosi oko 42 % dužine glave.  Uške imaju oblik jednakokračnog trokuta. Izvana su obrasle kratkom dlakom. Prema načinu nošenja uške mogu biti nošene uspravno ili poluspravno (uške sa povijenim vrhom, kada stršeći dio iznosi oko 3/5, a povijeni dio oko 2/5 uške).

Neproporcionalne /preduge ili prekratke/ uške treba shodno izraženosti u odnosu na traženu dužinu kažnjavati. Kod tipa uške sa povijenim vrhom grešku predstavlja ako povijeni dio iznosi oko 50 % ukupne dužine uha, te takvu pojavu treba kažnjavati, dok jače izražena preklopljenost uške /kada viseći dio iznosi preko 50 % uške/ treba oštro kažnjavati! Potpuno viseće uške su teška greška koja dovodi do diskvalifikacije!

Asimetrično nošenje uški /jedna uska stršeća, a druga stršeća sa povijenim vrhom ili slučaj uški sa povijenim vrhom kod kojih povijeni dio nije međusobno proporcionalan na obje uške!/ predstavlja grešku koju treba kažnjavati.  Nedovoljno čvrsta uška pri kretanju /kod oba načina nošenja!/, kada se tijelo uške povija /«mekana uška»/ treba biti strogo kažnjena!

 

VRAT

Mora biti snažan, dug oko 42 % visine grebena, nošen pod kutem oko 45°, bez jačeg viška kože na grlištu ili donjem dijelu vrata, čije izraženije prisustvo treba kažnjavati.

 

TIJELO

Kao što je već navedeno, tijelo je pravokutne forme čija dužina u odnosu na visinu grebena iznosi kod mužjaka 108-110 %, te ženki 110-115 %. Nešto kraće /105-108 %/ ili duže /116-120 %/ tijelo može se tolerirati,  dok previše dugacko tijelo /preko 120 %/ treba oštro kažnjavati! Linija leđa treba biti, po mogućnosti, ravna i horizontalna. Padajuću liniju od grebena prema sapima  treba kažnjavati srazmjerno stupnju izraženosti! Nije poželjna konveksna /«sedlasta»/ ili konkavna /«šaranasta»/ linija leđa, čije prisustvo treba oštro kažnjavati.

Slabine moraju biti kratke i mišičave, a sapi isto tako mišičave te nagnute pod kutom od 20-30°. Visina sapi ista je kao i visina grebena! Nešto niža visina sapi u odnosu na visinu grebena preporučuje se tolerirati kao što je već navedeno. Ako je visina sapi viša od grebena psa trebaju kažnjavati shodno izraženosti.

Dubina grudiju treba dopirati do visine lakta, a nešto plići grudni koš /do 2 cm/ preporučuje se tolerirati bez kažnjavanja. Opseg grudnog koša iznosi prosječno 120-125 % visine grebena kao što to navodi standard. Grudi pravilno razvijene, ne smiju biti bačvaste ili uske, te ove obje mane treba prilikom ocjenjivanja kažnjavati.

Odnos visina lakta /od poda do lakta/ i grebena je 1:1, te na ovaj odnos treba paziti pri ocjenjivanju. Ako se javlja skraćenje nogu /podlaktica-potkoljenica!/, onda takvu pojavu treba strogo kažnjavati!

 

REP

Rep može biti prirodno dug, a tada je usađen u produžetku linije sapi, po dužini do skočnog zgloba ili nešto duži, ne smije biti predebeo, već u proporciji s tijelom, nošen «sabljasto», «lulasto», «srpasto» ili «prstenasto». Rep zarolano nošen na leđima /jednostruki, dvostruki prsten ili slično/ predstavlja karakteristiku grupe «špiceva», pa ga ne treba kažnjavati!

Kod hrvatskog ovčara se pored repa dugačkog do skočnog zgloba, zna još pojaviti urođeno kratak rep / najčešće dužine do 1/3 prirodno dugog repa / ili bezrepost što je oboje specifičnost pasmine, te se ovakve oblike ne smije kažnjavati! Sva tri oblika /dužine/ repa su jednakovrijedni pri ocjenjivanju!

 

PREDNJE NOGE

Ekstremiteti moraju biti proporcionalni s tijelom, pravilnih kuteva. Visina lakta je 50 % visine grebena! Navedeni odnos kao što je ranije navedeno treba kontrolirati kako se ne bi javljao tip psa sa kraćim nogama /podlakticama/ što treba strogo kažnjavati. Jako kratke noge neproporcionalne dužini tijela /«tip psa jazavčara»/ dovode do diskvalifikacije jedinke!

Rameni kut iznosi oko 90-110°, podlaktica je vertikalna, kosti proporcionalno razvijene, noge ravne. Pri kretnji laktovi nesmiju biti niti izbočeni prema «van» ili uvijeni prema «unutra», no ako se takve greške javljaju treba ih strogo kažnjavati. Otvorenost kuteva nogu velika je greška koja treba biti oštro kažnjena!

Šape pribranih prstiju, za hrvatskog ovčara tipična je ovalna šapa. Nokti pigmentirani, ali jače izraženu nepigmentiranost noktiju treba kažnjavati.

 

STRAŽNJE NOGE

Moraju biti u proporciji sa tijelom. Mišici na nogama snažni i razvijeni. Potkoljenica u nagibu na horizontalu pod kutem oko 55-60°, kut skočnog zgloba oko 150-160°. Visina skočnog zgloba je oko 25% visine grebena. Stav stražnjih nogu je ravan, nikako «O» ili «X» stav, koje treba značajno kažnjavati. Otvorenost kuteva nogu velika je greška koja treba biti oštro kažnjena!

Zadnje šape su kao i prednje po obliku, formi, te po pigmentu noktiju. Moguće je da pas nema čaporke, ali se dozvoljava pojava jednostrukih ili dvostrukih čaporaka. Sva tri slučaja su jednakovrijedna bez ikakvog kažnjavanja! Čaporke se ne smije odstranjivati!

 

KRETANJE

Ono mora biti skladno i povezano, bez trzaja ili «težine». Korak, kas i galop moraju biti dugi i skladni. Kratak korak nedovoljne dužine, križanje ekstremiteta pri hodu, te «devin hod» treba izrazito kažnjavati kao i svaku drugu anomaliju pri kretanju.

 

KOŽA I SLUZOKOŽE

Pigmentirana, boje crnog škriljevca, elastična i treba prijanjati uz tijelo bez da formira kožne nabore, no ako je koža opuštena i formira nabore onda takvu pojavu treba oštro kažnjavati. Eveventualna nepigmentiranost kože treba biti shodno stupnju izraženosti kažnjena!

Sve vidljive sluzokože moraju biti kontinuirano crno pigmentirane, a nepigmentiranost dovodi do diskvalifikacije! Na njuški se dozvoljava manjak pigmenta do max. 20%, no takvu neželjenu pojavu kod jedinke treba oštro kažnjavati pri ocjenjivanju što znači da takvi primjerci nemogu dobiti ocjenu odličan!

 

DLAKA

Mora biti bujna, gusta, valovita do kovrčava, te sjanja po cijelome tijelu. Dužina dlake po tijelu iznosi 6-14 cm /vrat, leđa, sapi, rebra, stražnja strana prednjih i stražnjih nogu, rep/. Kratka dlaka dužine oko 1-2 cm, nalazi se na glavi /gubici, čelu, uškama, obrazima/, prednjoj strani nogu /prednjih i stražnjih/, prednjoj strani došaplja, te na šapama. Nešto duža dlaka oko 3,5 cm nalazi se na tjemenu! Poddlaka je mekana i mora sa pokrovnom dlakom formirati dobar zaštitni pokrov na psu!

Pojavu izrazito duge vunaste dlake, kao i izvjesnu oštrodlakost treba oštro kažnjavati. Ako dlaka formira «pletenice» /kao kod pulija/, ili ako je ona pretkratka /kraća od 4 cm na grebenu/ to dovodi do diskvalifikacije! Ravna priležeća dlaka uz tijelo nije karakteristična za pasminu, te takvi primjerci također moraju biti diskvalificirani!

 

BOJA

Pas je ravnomjernog tona sjajne crne boje. Nije greška ako se po tijelu pojavi poneka bijela ili siva dlaka, ali ne i pramen bijele ili sive dlake /bijela ili siva protkanost/, što spada u mane koje treba oštro kažnjavati.

Bijele dlake koje se javljaju najprije na gubici, a kasnije i po ostalom tijelu  kako pas stari /«prosjedost»/ ne kažnjavaju se! «Prosjedost» se počinje javljati kod pojedinih primjeraka već nakon 2 godine života!

Oznake isključivo bijele boje dozvoljene su i mogu se nalaziti samo na prsima /«gruda», «kravata» i sl./, širine do 5 cm. Neželjeno je ako se bjeline protežu prema trbuhu, a takvo širenje bjelina treba prema izraženosti kažnjavati! Bijele oznake na prsima, širine između 5-8 cm kažnjavaju se, a oznake koje su šire od 8 cm dovode do diskvalifikacije! Oznake bijele boje na drugim dijelovima tijela nisu dozvoljene i donose diskvalifikaciju, kao i pojava neke druge /sive, smeđe i sl./ boje po glavi ili tijelu psa što također dovodi do diskvalifikacije!

Kod mijenjanja dlake ili ljetnog perioda zna se javiti crvenkasti, sivkasti ili kestenjasti ton na dlaci koji ne treba kažnjavati pri ocjenjivanju.

Poddlaka je obavezno crne boje, no kod izmjene dlake može dobiti crvenkasti ili sivkasti ton kao i pokrovna dlaka što se ne kažnjava!

 

VISINA

Standard propisuje traženu visinu sa dozvoljenom tolerancijom visine grebena bez kažnjavanja. Danas imamo dosta pasa /posebno mužjaka/ koji se nalaze na gornjoj granici tolerancije visine grebena!

Ono što treba izričito tražiti je odgovarajuć tip hrvatskog ovčara sa željenom elegancijom i kretanjem. Standard navodi da svako odstupanje od onoga što je opisano standardom treba smatrati greškom koja treba biti vrednovana prema stupnju odstupanja u odnosu na standard!